Institut za javno zdravstvo Republike Srpske raspolaže dovoljnom količinom seruma koji se koristi protiv zmijskog otrova (antivipernum) i dostavlja ga zdravstvenim ustanovama prema njihovim zahtjevima i potrebama, rečeno je Srni u Institutu.
UInstitutu su naveli da redovno nabavljaju vakcine i serume, prema planu i potrebama, kako Instituta, tako i domova zdravlja.
Kasno proljeće i nastupajući ljetni period vrijeme je intenzivnog boravka u prirodi – obavljanje poljoprivrednih radova, izleti, planinarenja i slično, što uslovljava povećanu izloženost zmijskim ujedima.
Prema riječima stručnjaka, na ovom području živi nekoliko vrsta zmija, od kojih su tri otrovnice i to šarka ili riđovka, balkanski šargan i poskok.
Na Katedri za zoologiju, evoluciju i genetiku Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Banjaluci kažu da zmije napadaju čovjeka iz straha i samo ukoliko se nagaze ili isprovociraju u samoodbrani.
Zmije su veoma opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce, ali i tada, ako nema naglih pokreta, neće napasti. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu.
– Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj – navode iz PMF.
Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa kesicom punom otrova. Taj otrov luči žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izluči izvjesna količina otrova u ranu.
Iz Katedre za zoologiju navode da u zmijskom otrovu postoje dvije vrste otrova – jedan djeluje razorno na nervni sistem, a drugi deluje na krv i krvarenje.
Prema navodima ljekara, na mjestu zmijskog ujeda vide se dvije male ubodne ranice koje ne krvare, iako je moguće da postoji i jedna ranica ili samo ogrebotina. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, odnosno rana pomodri i pojavi se otok. Nešto kasnije, na tom dijelu tijela javlja se obamrlost i otok limfnih čvorova.
Prilikom ujeda, preko zuba zmija ispušta otrov koji ulazi u krv, koji se raznosi po cijelom tijelu, nakon čega se javlja slabost, drhtavica, vrtoglavica, bljedilo, ubrzavan puls i otežano disanje.
Ljekari upozoravaju da nakon toga može doći do prestanka zgrušavanja krvi, zatim pojave povraćanja, dijareje i gubitka svijesti, a kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosetljivost (koma).
Pojava neuroloških ispada (delirijum, smetenost, grčevi) su znaci krvarenja u mozgu koje je najčešći neposredni uzrok smrti. Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje, a malo zatim i prestanka rada srca, kažu ljekari.
Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda, a najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Nakon transporta do zdravstvene ustanove, na osnovu procjene težine kliničke slike, daje se serum protiv zmijskog otrova /antiviperinum/ intramuskularno ili intravenski, prema protokolu.
Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.
Preporuke za prevenciju zmijskog ujeda
U Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske ističu da neke zmijske ujede, poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti.
– Međutim, postoje mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati i koje mogu znatno umanjiti mogućnost ujeda zmija, a to je da zmiju ne treba dirati. Vrlo često ugriz zmije se desi pri pokušaju da se zmija ubije. Zmije najčešće pobjegnu, a samo izuzetno napadaju -ukazuju u Insttutu.
Preporuka je i izbjegavati kretanje kroz visoku travu, šiblje i korov bez prikladne odjeće i obuće (čizme), boraviti na pokošenim dijelovima, a kretati po pokošenim stazama i postojećim putićima.
U Institutu navode da ruke ne treba stavljati na mjesta koja nisu pregledna, zavlačiti se u grmove, podizati kamenje, brati šumske plodove i slično. Poseban oprez, kako navode u Institutu, potreban je pri penjanju po stijenama.
