Sarajevo – od protjerivanja i ubijanja Srba, do uskraćivanja osnovnih ljudskih prava
Suočavajući se s godinama osporavanja prava srpskog naroda kako u Sarajevu, tako i u Federaciji, ne možemo zanemariti paradoksalne situacije koje se javljaju. Vlast u Kantona Sarajevo, iako naglašava važnost demokratskih principa, prikazuje dvostruke standarde kada je u pitanju pravo na okupljanje i slobodu izražavanja.
Dok se skupovi podrške Republici Srpskoj i njenim institucijama smatraju nepoželjnim i zabranjuju se pod izgovorom očuvanja mira i sigurnosti, istovremeno se tolerišu i dopuštaju skupovi koji otvoreno promovišu anti-srpske stavove, čak i podržavaju osobe optužene za ratne zločine. Ovo podsjeća na štetan trend osporavanja prava i marginalizacije srpskog naroda, koji se proteže godinama unazad, ne samo u kantonu Sarajevo, već u cijeloj Federaciji. Trend, koji ako se pitaju tamošnji političari, treba da se proširi na čitavu BiH.
U tom kontekstu, problem nije samo licemjerno postupanje vlasti, već i šira atmosfera nesrazmjernog tretmana prema različitim etničkim grupama. Osporavanje prava srpskog naroda, kako u Sarajevu, tako i u Federaciji, produbljuje podjele i nepovjerenje između različitih zajednica. Umjesto da se gradi društvo u kojem se cijeni raznolikost i poštuju prava svih građana, nastavlja se praksa koja podstiče netoleranciju, marginalizaciju, diskriminaciju, čak i otvoreno neprijateljstvo.
Stvaranje paralele između dvostrukih standarda vlasti i dugogodišnjeg osporavanja prava srpskog naroda jasno ukazuje na duboko ukorijenjene probleme i mržnju u društvu. Poštovanje jednakosti, pravde i uzajamnog razumijevanja trebalo bi biti temelj svake vlasti koja se stara o dobrobiti svih građana, bez obzira na njihovu nacionalnost ili političke uvjerenja.
Posmatrajući dinamiku političke situacije u Federaciji Bosne i Hercegovine, može se primijetiti zabrinjavajući obrazac u kojem se pažnja često preusmjerava na navodne probleme u Republici Srpskoj. Ovaj taktički manevar, koji ima za cilj skretanje pažnje, može poslužiti kao prikriveni način za zamagljivanje stvarnih problema s kojima se suočava srpski narod unutar Federacije.
Napori da se fokus usmjeri na navodne probleme u drugom entitetu mogu biti smišljeni pokušaji da se minimizira ili čak ignoriše stvarna diskriminacija, napadi i ograničenja s kojima se suočava srpski narod u Federaciji. Dok se javno raspravlja o dešavanjima u Republici Srpskoj, namjerno se zaobilazi teška pitanja koja tište srpsku zajednicu u Federaciji.
Ovakav pristup dodatno produbljuje podjele između različitih etničkih grupa i stvara iluziju da su problemi jednostrani i isključivo prisutni u jednom dijelu zemlje. Istina je da se koncentrisanje na probleme Republike Srpske često koristi kao alat za ostvarivanje ratnih ciljeva pojedinih političara Federacije, koji u na žalost i dalje žive u ratnom periodu devedesetih.
Uspostavljanje ovakvih paralela zahtijeva ozbiljno promišljanje i otvorenu debatu o motivima i posljedicama ovakvog pristupa. Izgradnja zdravog društva zahtijeva suočavanje s istinom, bez obzira na to koliko ta istina može biti neugodna ili nepopularna. Tek kroz iskren dijalog i konstruktivne napore može se postići napredak prema onom što bi trebao da bude isti cilj za sve – mir i ekonomski razvoj.
