Početkom januara predsjednik Francuske Emanuel Makron obećao je da će ojačati stratešku moć i suverenitet Evrope, nakon što je njegova zemlja i formalno preuzela vodstvo nad evropskim blokom u narednih šest mjeseci.
Makron je rekao da će evropski blok finalizirati takozvani strateški kompas EU, svoju geopolitičku strategiju koja se fokusira na izgradnju odbrambenih kapaciteta.
Usred tenzija između Rusije i Ukrajine, francuski predsjednik je dodao da će EU pripremiti i prijedloge za “arhitekturu evropske sigurnosti”, koja još u velikoj mjeri zavisi od SAD i NATO-a.
Očekuje se da bi dokument trebalo da bude usvojen na martovskom samitu EU, ali i postavlja pitanje trebamo li očekivati da Balkan bude tema na zasjedanju.
“Ne isključujem, ali ne očekujem da će se bilo šta značajno tu desiti. Bićemo pomenuti naravno, jer smatra se da je to Makronova priča, pošto njemu idu izbori i on želi na svaki način da skrene pažnju na sebe. Francuska je interesantna država i velika, ali ne toliko uticajna. Ima jedna druga država koja je mnogo uticajnija, koja se i te kako buni u odnosu na sve što Francuska uradi, a zove se Amerika”, kaže profesor Darko Trifunović iz Instituta za međunarodnu i nacionalnu bezbjednost u Beogradu.
Alija Kožljak, šef Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije IBU (International Burch University) i bivši vojni predstavnik BiH pri NATO-u, vjeruje da je, bez obzira na to što je fokus ne samo evropske nego svjetske javnosti usmjeren na konflikt između Ruske Federacije i Ukrajine, geopolitička situacija trenutno takva da zahtijeva uključivanje i diskutovanje o drugim temama, kao što je i pitanje zapadnog Balkana.
“Čak i ovi trenutni sukobi, polemike i nadmetanja na marginama rasprava imaju u sebi i pitanje zapadnog Balkana. Činjenica je da ruski predsjednik u kontinuitetu govori da želi da dobije garancije od NATO-a po pitanju preveniranja širenja Alijanse dalje na istok, a nisam siguran da on također nije zainteresovan da prevenira i širenje NATO-a na zapadni Balkan, što bi se svakako pokazalo kao slabost i NATO-a i SAD i cijelog Zapada. I to je, mislim, na umu stratezima Sjevernoatlantske alijanse, tako da se neće moći zaobići pitanje širenja NATO-a na one države koje su iskazale aspirantske ambicije, a to je u ovom slučaju BiH. I nije to samo zbog interesa BiH, nego je više zbog interesa NATO-a da bi potvrdio svoju relevantnost. Tako, ako se pitanje ne nađe direktno na agendi narednog zasjedanja, ubijeđen sam da će se i o njemu diskutovati, jer je od strateške važnosti za NATO”, kaže Kožljak.
Na pitanje jesmo li zaslužili da budemo tema time što zveckamo oružjem ili što smo nešto napravili, Kožljak odgovara da je i jedno i drugo u pitanju.
“Mislim da se progres BiH ne može gledati samo kroz prizmu trenutne krize i zastoja, koji je izazvan očigledno nekim uskopolitičkim interesima trenutnih ključnih političkih aktera u BiH. Uporedo s tim, uistinu su i napravljeni značajni koraci kada je u pitanju NATO integracijski put BiH”, naveo je Kožljak.
Naglašava da u ovom momentu i te kako postoji interes NATO-a i njegovih članica da se ovo područje, konkretno i BiH, koja je iskazala aspirantske namjere i ambicije, konačno pridruži Alijansi, jer je ovo područje u sferi interesa Alijanse.
“Konačno su shvatili da je odsustvo fokusa na nas u prethodnih deset godina dalo mogućnost drugim akterima, prvenstveno Ruskoj Federaciji, da svoje i političke i sigurnosne interese provede na terenu i oteža geopolitička nastojanja u narednom periodu, da ih implementira na pravi način. Toga su oni svjesni i to su razlozi zbog kojih će se i te kako u narednom periodu Alijansa pozabaviti zapadnim Balkanom, pa i BiH”, zaključuje Kožljak.
