“Visokog predstavnika čuvaju SNSD, SDA i HDZ” Borenović smatra da je OHR mogao davno biti ugašen
Predsjednik PDP Branislav Borenović kaže da je visoki predstavnik davno trebao otići iz BiH, ali su ga sa svojim retorikom, tenzijama, sukobima, korupcijom sačuvala vladajuća trojka SNSD, SDA i HDZ.
Još 2006. godine bio je pripremljen njegov odlazak, ali su ga tada, svojom pričom za dnevno-političke i potrebe kampanje sačuvali Haris Silajdžić koji je tada promovisao nemoguću zamisao BiH bez entiteta i Milorad Dodik koji je pričao o referendumu o otcjepljenju, koji danas više i ne spominje – kaže Borenović.
On ističe da nije to iznenađujuće, jer su upravo vladajuće strukture uvijek dobro sarađivali sa visokim predstavnicima – od odlazećeg Incka, do njegovih predhodnika.
– Najgori period za Republiku Srpsku je bilo vrijeme Pedija Ešdauna. Tada je, između ostalog, samo u jednom danu smijenjeno 59 srpskih funkcionera iz SDS i PDP. Glavni srbomrzac i ‘egzekutor’ bio je njegov zamjenik Grejm Dej, koji je nakon OHR-a karijeru nastavio kao savjetnik tadašnjeg premijera Milorada Dodika. Dug je i blizak odnos vladajuće osovine i Кancelarije visokog predstavnika – ističe Borenović.
Govoreći o dolazećem šefu OHR, Кristijanu Šmitu iz Njemačke, Borenović kaže da je on iskusan političar, iz ozbiljne stranke i ozbiljne zemlje.
– To može biti naznaka da EU želi da se još više bavi pitanjem BiH, uspostavljanjem vladavine prava i evropskim putem. Mislim da je najvažnija borba protiv korupcije i efikasan rad pravosuđa. Svjedoci smo da su se u našem okruženju uspješno borili sa korupcijom, gdje pamtimo slučaj Sanader. U zemlji koja je simbol korupcije, kriminala, nepotizma, gdje jedna kasta ima stotine miliona КM, a narodu ne ostaje ništa, jasno je da i mi imamo svojih ‘Sanadera’ – poručio je Borenović.
On ističe da BiH može biti uređeno, demokratsko i slobodno društvo koje ide ka EU tek kada ode visoki predstavnik, ali i kada sa političke scene odu i domaći vlastodršci.
Do tada će BiH, kako ističe Borenović, grcati u nepravdi, interesima podobnih, dok oni za samo za svoju korist smišljaju sukobe i već ispraznu dnevno-političku retoriku koja ispari kada ostvare lične ciljeve i više im ne treba.
