Uloga partija nastalih u protekle dvije godine na izborima 2022. neizvjesna: Izjavama niko mandat ne osvaja
Parlamentarne političke partije u Srpskoj koje taj status nisu stekle učešćem na izborima, već cijepanjem “tradicionalnih” stranaka i prelaskom narodnih poslanika u njihov tabor poslije opštih izbora 2018. godine predstavljaju pravu političku nepoznanicu.
Iako njihovi lideri, od šefa DEMOS-a Nedeljka Čubrilovića, preko predsjednika SPS-a Gorana Selaka, pa do lidera najmlađe parlamentarne stranke NPS-a Darka Banjca pucaju od samopouzdanja i tvrde da će biti nezaobilazan politički faktor, politički analitičari se slažu da je jako nezahvalno davati bilo kakve prognoze o njihovoj političkoj budućnosti i tome kakve rezultate mogu da očekuju na izborima 2022. godine.
Politikolog Ljubinko Jović kaže da je jako teško procijeniti šta će biti sa novostvorenim partijama koje su nastale u parlamentu prelijetanjem poslanika, ali smatra da nisu sve nove partije u istom položaju.
– DEMOS je već prošao kroz jedan izborni ciklus na proteklim lokalnim izborima, ostvario solidan rezultat i donekle našao svoje mjesto pod političkim nebom Republike Srpske. SPS je prošle godine ostvario solidan, čak dobar rezultat, ali u Banjaluci, dok u ostatku RS nije značajnije prisutan – kaže Jović.
Što se tiče Narodne partije Srpske, Jović kaže da, uprkos tome što toj partiji prilaze poslanici, ne očekuje da će ostvariti značajnije rezultate jer su više interesna grupa nego ozbiljna partija.
– Ako uzmemo u obzir rezultate Čavićevog NDP-a na prošlim izborima, sa kojim NPS djeluje u okviru zajedničkog poslaničkog kluba, ne vidim da će ta stranka naići na ozbiljniju podršku. Ali svakako treba uzeti u obzir da ima više od godinu i po do izbora, a s obzirom na to da smo politički izuzetno nestabilno područje, sve karte su još uvijek otvorene – kaže Jović.
On dodaje da se mora znati da sve nabrojane partije, bez obzira na nejasan status SPS-a, ipak pripadaju istom političkom bloku i čine dio republičke vlasti.
– U skladu s tim, sve one očekuju glasove iz istog biračkog korpusa, što znači da bi se ti glasovi mogli rasuti – kaže Jović.
I sociolog Drago Vuković smatra da nikada nije bilo više neizvjesnosti kada je riječ o budućnosti političkih stranaka.
– Podsjetiću da su sa političke scene gotovo nestale stranke poput SRS-a Vojislava Šešelja, SPO-a Vuka Draškovića, DS-a Borisa Tadića, pa čini mi se i SDS-a. Čemu tek da se nadaju političke frakcije otpale od matične stranke ili stranke koje nastaju ne logikom programskih ciljeva nego prisvajanjem nekog poslaničkog mandata – pita Vuković.
On ističe da je sve to politika kratkih dometa i ograničenih učinaka, koja traje do prvih izbora kao jedinog mjesta za provjeru jačine svake stranke.
– Naravno, moguće je da neka od tih partija praktično nastalih u parlamentu postigne neki rezultat, ako zauzmu ozbiljniji pristup i posvećenost političkim idejama, odnosno ako se pronađe neka uspješna konekcija sa biračima. Takvih iskustava na prostoru Republike Srpske do sada imamo veoma malo – ocjenjuje Vuković.
Osovina novog SDS-a
Kada je riječ o promjenama političkih dresova, Ljubinko Jović smatra da jučerašnje pristupanje načelnika Šamca i bivšeg funkcionera NDP-a Đorđa Milićevića SDS-u predstavlja prilično ozbiljno pojačanje za opoziciju.
– SDS trenutno ima svoje načelnike u Brodu, Modriči, Šamcu i Bijeljini i riječ je o mladim ljudima, a kada im se pridodaju dugogodišnji SDS-ovi načelnici Lopara i Ugljevika, onda je jasno da je SDS stvorio jaku osovinu na potezu Posavina – Majevica – Semberija – ocjenjuje Jović.
