Analitičari su mišljenja da će Eskobar, zahvaljujući svom iskustvu u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, moći da doprinese dogovorima koji bi konačno mogli da se realizuju i u praksi. Prvenstveno se to odnosi na pregovore između Beograda i Prištine, ali i eventualno pokretanje priče o nekom obliku drugačijeg Dejtonskog sporazuma u BiH.
Gabrijel Eskobar je novi američki izaslanik za zapadni Balkan. Analitičari s kojima je DW razgovarao smatraju da postoji veza između imenovanja Eskobara i imenovanja novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita.
Karijerni diplomata Gabrijel Eskobar odlično poznaje stanje na Balkanu, slažu se gotovo svi. Govori nekoliko jezika, među kojima i srpski, a od 1998. je tri godine bio na uzastopnim funkcijama u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Poslednja, sa koje ide na novu dužnost, je funkcija zamjenika američkog ambasadora u Beogradu.
Stalno se priča o snažnijem američkom uticaju na Balkanu nakon posljednjih izbora u SAD. Da li će zaista taj „snažniji uticaj“ biti oličen u zamjeni dosadašnjeg izaslanika Metju Palmera, vidjeće se nakon Eskobarovih prvih poteza.
Jedna politika, kakva god da bude
„Odlazak Palmera znači da nova administracija želi diskontinuitet u dosadašnjem odnosu prema regionu, tako da dovode čovjeka koji će nepristrasno da sprovodi tu politiku. Ali to ćemo da vidimo po prvim njegovim potezima“, kaže direktor novosadske organizacije Centar za regionalizam Aleksandar Popov, ističući da niko od njih nije solo igrač, te da bi, kakva god ona bila, jedna politika trebalo da bude vidljiva.
„Ovo do sada je bio jedan gemišt i političkih odnosa i međunarodnih predstavnika, kako EU tako i Amerike“, smatra Popov.
Međutim, teško je reći šta će se od svega toga desiti i šta će biti rezultat u praksi. Mnogi ipak vjeruju da značajnijeg zaokreta u politici neće biti. Politika prema zemljama zapadnog Balkana biće ista kao i poslednjih deset godina. Čak možda i slabijeg uticaja, s obzirom na situaciju sa Avganistanom koja je pomjerila američki fokus interesovanja.
„Ključni problem će i dalje biti odnos Beograda i Prištine i neka vrsta medijacije u tom procesu. Zbog situacije sa Avganistanom, pomjeren je fokus međunarodne zajednice sa zapadnog Balkana, pa bi bilo dobro spustiti se malo na zemlju i ne očekivati da se svijet vrti samo oko vas“, kategorična je Tanja Topić, politički analitičar iz Banjaluke, koja vidi vezu u imenovanju Eskobara s imenovanjem novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita.
Osovina Šmit-Eskobar?
„Više očekujem pritiske od strane Sjedinjenih Američkih Država, koje posebno BiH gledaju kao svoje čedo, jer su one već i ranije preduzele konkretne mjere protiv nekih političara, u vidu sankcija (Milorad Dodik, prim.aut). Čini mi se da je dolazak Šmita veća posvećenost rješenju slučaja zvanog BiH, kao i da je ta posvećenost usaglašena sa Amerikom. Da li će to djelovanje doneti neka poboljšanja i pomake na zapadnom Balkanu, teško je predvidjeti“, kaže Topić.
Djelovanje međunarodne zajednice, bilo kroz EU ili Ameriku, izjednačilo se sa čekanjem na Godoa, kaže Topić, ali je veći problem što domaći političari čekaju pomoć sa strane, bez bilo kakvih samostalnih rješenja.
Zanimljivo je da je Eskobar u jednoj od misija bio šef kabineta u Kancelariji visokog predstavnika u Banjaluci, ali i šef Kancelarije američke ambasade u ovom gradu. Pojedini mediji u BiH poslednjih dana prenose informaciju da je Eskobar „bio veoma aktivan oko izbora Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske 2010“, iako je to malo vjerovatno, s obzirom na popularnost koju je stranka na čijem je čelu (SNSD), imala u to vrijeme. To međutim ne isključuje mogućnost tih aktivnosti nekoliko godina ranije, kada je došao na vlast. U svakom slučaju ta podrška, kako su je tada zvali, „svjež dašak vjetra na Balkanu“, ovoga puta bi mogla izostati, kaže Popov.
Ostao je samo eho
„Eskobar poznaje čitav teren i ima ogromno iskustvo. Ali od Dodika, američkog eksponenta i alternative nacionalističkim liderima, ostao je samo eho. Ovaj Dodik koji je danas na sceni i koji je izložen američkim sankcijama, ne može imati ni naklonost američkog izaslanika“, kaže Popov, uz ocjenu da bi ovaj talas diplomatske ofanzive, mogao biti jasnije omeđen konkretnim ciljevima, i kada je reč o odnosima Beograda i Prištine, ali i kada je riječ o odnosima u BiH.
Ipak, svi se slažu da će Amerika na Balkanu biti prisutna kao podrška EU, bez nametanja bilo kakvih rješenja. To je nedavno rekao i Eskobarov prethodnik, Metju Palmer – EU je tu da vodi pregovore između Beograda i Prištine, a krajnji cilj Amerike je uzajamno priznanje, ali se Amerika neće miješati u odluke. Ono što bude dogovoreno, mora biti sprovedeno, rekao je Palmer tokom posljednje posjete zemljama zapadnog Balkana.
„Amerika će igrati iz drugog plana, Evropa je ovde broj jedan. Amerika želi da ponovo uspostavi saradnju s EU i biće im više podrška, nego što će voditi glavnu reč“, rekao je za BHT Ivan Vujačić, bivši ambasador Srbije u SAD.
Crna Gora kao najveći saveznik
Analitičari su mišljenja da će Eskobar, zahvaljujući svom iskustvu u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, moći da doprinese dogovorima koji bi konačno mogli da se realizuju i u praksi. Prvenstveno se to odnosi na pregovore između Beograda i Prištine, ali i eventualno pokretanje priče o nekom obliku drugačijeg Dejtonskog sporazuma u BiH.
Što se tiče Crne Gore, Palmer je početkom jula, tokom posjete toj zemlji, pohvalio privrženost premijera Zdravka Krivokapića „zajedničkim vrijednostima“, pozivajući Crnu Goru da se ne pokoleba na svom evroatlantskom putu. Tada je rečeno da SAD „cijene doprinos Crne Gore razvoju regionalne stabilnosti i mira na Zapadnom Balkanu“, ali da je sada u fokusu borba protiv korupcije i transnacionalnog organizovanog kriminala – dve ključne oblasti za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.
