Republika Srpska trenutno upravlja s čak 223 javna preduzeća koja zapošljavaju 27.000 ljudi. Umjesto da doprinose punjenju budžeta, ova preduzeća kontinuirano proizvode gubitke koji se već sada broje u milijardama konvertibilnih maraka.
Poseban fokus javnosti nedavno je bio na “Šumama RS”, čiji je akumulirani gubitak dosegao 130 miliona KM. Uprkos obećanjima da će se situacija stabilizovati do kraja godine, pomoćnik ministra poljoprivrede RS, Radenko Laketić, otvoreno je priznao da će preduzeće i dalje tonuti u minus.
Ništa bolja situacija nije ni u “Željeznicama RS”, koje su na kraju prvog kvartala 2024. godine zabilježile akumulirani gubitak od nevjerovatnih 283 miliona KM, čime su postale neslavni rekorder među gubitašima.
Gubici premašuju vrijednost imovine
Ekonomistkinja i poslanica SDS-a Mirjana Orašanin naglašava da je poslovanje sa gubicima u javnim preduzećima pravilo, a ne izuzetak. “Gdje je Republika Srpska poslodavac, tu se dešavaju malverzacije, zloupotrebe i kršenja prava radnika,” kaže Orašanin.
Primjeri za to su brojni. Preduzeće “Kosmos” Banjaluka, koje je nekada bilo simbol industrijskog uspjeha, sada posluje s akumuliranim gubitkom od 41 miliona KM, dok je njegova imovina procijenjena na 39 miliona. Negativan trend nije zaobišao ni Nacionalni park “Sutjeska”, banjalučku “Akvanu” i “Toplanu”, kao ni mnoge druge članice “Elektroprivrede RS”.
Dugovi javnih preduzeća opterećuju građane
Ukupni akumulirani gubici nekoliko ključnih preduzeća – “Šuma RS”, “Željeznica RS”, “Kosmosa” i “Aerodroma RS” – premašuju 460 miliona KM. Kada se ovim iznosima dodaju dugovi ostalih javnih kompanija, ukupna cifra prelazi milijardu maraka, što je iznos jednak godišnjem planu zaduženja Republike Srpske.
Dok javna preduzeća gomilaju dugove, Vlada RS se intenzivno zadužuje. U posljednjih 18 mjeseci, samo na Banjalučkoj berzi zaduženje je premašilo 1,1 milijardu KM kroz prodaju obveznica i trezorskih zapisa.
Politika ispred profesionalizma
Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, smatra da su politička imenovanja u javnim preduzećima glavni uzrok ovakvog stanja. “Direktori su zaštićeni kao bijeli medvjedi, a što su veće pronevjere, to im se povjeravaju značajniji resursi,” kaže Marić.
On dodaje da javnost jasno vidi nesrazmjer između imovine rukovodilaca i njihovih prijavljenih prihoda. I dok novac nestaje u nejasnim tokovima, resursi za obrazovanje, zdravstvo i podršku porodicama s djecom su sve manji.
Dividende gotovo nepostojeće
Rebalans budžeta za ovu godinu pokazuje realnost: od planiranih 100 miliona KM prihoda od dividendi javnih preduzeća, procjena je snižena na svega 14 miliona. Od 223 preduzeća koja upravljaju ključnim resursima RS, značajan doprinos budžetu gotovo da ne postoji.
Ovo ukazuje na duboku krizu upravljanja i nužnost hitnih reformi. Dok milioni cure, a zaduženja rastu, pitanje odgovornosti ostaje otvoreno.
