Anliza: Bilbordi političkih partija Srpske – sredstvo komunikacije s biračima ili promocija fotošopa
Početak predizborne kampanje obilježila su prepoznatljiva lica i provjereni slogani na stranačkim plakatima širom Republike Srpsle, a isprobani način marketinške komunikacije trajaće tokom čitave kampanje. Što postavlja pitanje koliko su dobri predizborni plakati stranaka iz Republike Srpske? Ko je inovativan, ko je drugačiji a ko je trebao da razmisli možda o nečemu drugom?
Plakati Draška Stanivukovića se najobolje mogu opisati kao reklama za prenos neke sportske utakmice, ili možda bolje kao reklama za neku kladionicu, koju promoviše igrač koji je daleko od svoje slavne sportske slave. Njegova stranačka kolegica Jelena Trivić svojim je plakatom odmah izazvala pažnju javnosti, doduše ne onakvu kakvu bi ona željela. Preočigledna zloupotreba fotošopa izmjenila je kandidata za predsjednicu Srpske do neprepoznatljivosti, a zajednički plakat sa Mirkom Šarovićem izgleda tmurno i depresivno. S druge plakati i bilbordi SDS izgledaju podjednako neupečatljivo, s tim da je njihov slogan “Živjećeš bolje” privukao dosta pažnje.
Iz Ujedinjene Srpske ovaj put nisu se toliko fokusirali na svoje kandidate, jer dominiraju pretežno bilbordi bez njih, na kom su nenapadno ubacili nacionalni grb i zastavu što podosta asocira na američke reklame. Prepoznatljiv slogan “Srpska su ljudi” vjerovatno ne izlazi toliko u prvi plan sa dodatkom izbornog pečata na plakatu, ali vjerovatno se željela postići ideja “najsrpskije” stranke.
Dizajneri DNS-ovih plakata pokupili su inspiraciju holivudske B produkcije sa dinamičnim pozama Nenada Nešića koji i sam ne zna u kom pravcu da ide pa se vodi svojim trećim putem.
SNSD je ponovo pokušao igrati na kartu nacionalnih emocija, ovog puta u centru pažnje je pametno dizajniran simbol ptice odnosno dlana. Možda su u SNSD svijesni da lica koja su na bilbordima više nemaju toliku snagu, pa su gurnuti u stranu.
Socijalisti i jedni i drugi su očigledno zaboravili da se radi o dve različite partije, te ni sam narod ne može jasno da napravi razliku među njima. Teško da će neko neupućen prepoznati drugačije pozicioniranje crvene boje. Kad već spominjemo crvenu boju, treba nalasiti da i NPS učestvuje na ovim izborima, ali i njih po kreativnosti možete sa socijalistima pomješati.
DEMOS je pokazao da prevelika sloboda u dizajnu nekad nije najbolja opcija, pogotovo kad završni rezultat ne izgleda najbolje. Dok je (zlo)upotreba fotošopa postala norma dizajna DEMOS je odlučio da koristi MS paint kao osnovni program, što se i promjeti u razbacanim geometrisjkim oblicima.
Za kraj treba napomenuti da Ivan Begić za jednog nezavisnog kandidata ima i više nego dobar plakat, ali lako je primjetno da iza njega ne stoji neka velika stranka.
