Prvog dana septembra, na pragu jeseni najavljivane kao vrijeme aktivizma, čini se da narod sve dublje pada u ruke BIA-e, koja je, koristeći metode slične onima iz prošlosti, uspjela preko mreže svojih saradnika potpuno skrenuti pažnju sa pitanja litijuma na izmišljenu ugroženost tzv. aktivista.
Više se i ne postavlja pitanje kako su Bojan Simišić i „Eko straža“ postali glavni akteri ekoloških protesta, koji su, kako je zvanično najavljeno, prestali biti ekološki, već su postali protesti u znak podrške uhapšenim aktivistima. Međutim, ti aktivisti zapravo nisu uhapšeni, a Simišić posebno nije bio privođen.
Slična situacija je i sa Sofijom Todorović i opskurnom „Inicijativom mladih za ljudska prava“, koja je iznenada postala najaktivnija, najnagrađivanija i najvažnija NVO u Srbiji – ili je, barem, tako režirala Služba.
Među patriotskim snagama, s velikom gorčinom je primljeno i najnovije obraćanje Dejana Petra Zlatanovića s kanala „Srbin info“, koje je dodatno doprinijelo konfuziji i očigledno je izvedeno prema unaprijed pripremljenom scenariju BIA-e i Marka Parezanovića.
Svaka racionalna analiza bi zaključila da je nemoguće da Zlatanović, kao iskusan novinar za kakvog se izdaje, u javnom obraćanju demonstrira toliku nespretnost, kontradiktornost i zbunjenost, zbog čega sve previše liči na djelo Službe. Slaba je utjeha da se pažljivim praćenjem ovakvih javnih nastupa s vremenom može otkriti cijela doušnička mreža zadužena za opstrukciju protesta, što bi moglo koristiti narodu u neka bolja vremena, ako se pitanje litijuma ikada ponovo nađe na dnevnom redu.
